Monthly Archives: February 2011

LEKCIJA 20: Što je bitnije za uspjeh – proizvod ili marketing?

MEET… Ridgely Evers

Neki ljudi su naprosto cool. Ridge je vrlo cool. Ovaj poduzetnički veteran svoj je prvi business pokrenuo još negdje 70-ih, ima MBA sa Stanforda,  od 70-tih do danas vodio je brojne softverske, investicijske i FCMG tvrtke i financirao nastajanje mnogih, 2009. bio je jedan od Obaminih savjetnika na President’s Economic Recovery Advisory Board-u… Danas ima konzultantsku tvrtku, vlasnik je nekolicine patenata, uspješan je maslinar i vinar i član uprave SCORE-a “Counselors to America’s Small Business,” (podcrtati i link na http://www.score.org/explore_score.html) koji mentorira i pomaže više od 350 tisuća malih tvrtki u Americi da uspješno pokrenu i vode svoj posao. Čini se kao da je Ridge više od jedne osobe, ali nije. Samo je stvarno vrlo cool frajer.

Vi poduzetnički nabrijani frajeri volite „elevator pitches“ pa bih voljela da mi vlastitu karijeru sumirate u jedan.

RE – Privlači me hvatanje u koštac sa velikim problemima, bilo da je rješenje vezano uz tehnologiju ili ne. Pokušavam vidjeti “preko horizonta“ i krenuti prema tom cilju; ponekad sam izabrao pravi put, ponekad zaglavio na krivom, ali mi nikada nije bilo dosadno.

U svojem predavanju tvrdili ste da je marketing a ne proizvod ono što je ključ uspjeha – da li je to stvarno tako u IERT dobu? Da li to vrijedi i za medijske kompanije? Koliko je onda uopće važan sadržaj?

RE – Zapravo sam rekao da najbolji proizvod nekada pobijedi na tržištu, ali da najbolji marketing pobijedi uvijek. To je točno danas kao i uvijek do sada, razlika je jedino u prirodi marketinga. U IERT dobu moć je prešla na individuu – ona je ta koja poziva, angažira, preporučuje i obavlja transakciju.To znači da je marketing proizvoda sada najvažniji, a Marcom (op.a. marketinške komunikacije) komponenta (nekoć neprikosnoveno najvažnija) sada ima vrlo slab značaj. Glupe kompanije dokazuju svaki dan da ne možeš „pogurati“ viralnost (ono R u IERT-u) na bilo kakav održivi način. Da bi uspio, moraš biti fokusiran na isporučivanje stvarne vrijednosti, vrijednosti koja je djelomično vizija i otprilike 99% slušanje svojeg tržišta i konstantno „uštimavanje“.

To apsolutno vrijedi i za medijske kompanije i pomaže pri razumijevanju zašto su tradicionalne medijske kompanije toliko podbacile: one vjeruju da ih njihov Brand treba spasiti i ne mogu shvatiti zašto to ne funkcionira. Na primjer, novi Yahoo!-ov model je osuđen na propast jer je fokusiran na krivu igru – pecanje page view-ova umjesto davanja stvarne trajne vrijednosti.

Koje bi bile tri najvažnije marketinške aktivnosti koje bi savjetovali medijskim kompanijama?

RE – Prvo, moraju shvatiti da, uz nekoliko iznimki, njihova publika (njihovi gledatelji, čitatelji…) nisu isto što i njihovi klijenti (oni koji im donose prihod). Drugo, moraju shvatiti da je privlačenje i zadržavanje publike preduvjet za privlačenje i zadržavanje kiljenata. Prema tome, moraju istinski poznavati svoje čitatelje/gledatelje da bi onda, kao treće, znali kako im služiti, kako biti apsolutno najbolje mjesto za ono što traže.

Naravno, bilo bi tu još savjeta ali ako smo limitirani na tri, to bi bilo to.

Ridge ima i nekoliko dobrih savjeta o tome što male tvrtke mogu naučiti od velikih


LEKCIJA 19: Kako digitalno unaprijediti svoj život?

7 superkorisnih alata, I dio

STATUS UPDATE – I’m back!!! Iliti evo me u Zgbu. Kako je ostalo još brdo neobjavljenih lekcija, još neko vrijeme ću nastaviti u istom ritmu… Doduše malo usporenijem jer jet lag čini svoje…

Slijedi jedna vrlo korisna lista linkova i alata kojima možete bitno a jeftino ili besplatno unaprijediti svoju online i offline egzistenciju:

UPRAVLJENJE VREMENOM

Toggl

Uvijek vas čudi kako je i gdje iscurilo vaše vrijeme? Umjesto gotovog izvještaja, zadaće, poslovnog plana… radni dan nije rezultirao ničime definiranim? Ok, malo ste skypeali s tetom u Australiji i kolegom iz susjednog ureda, pa ste morali srediti nešto oko Mafia Wars (šef vas je pozvao da se priključite njegovoj Obitelji, a to vam gotovo spada u opis posla) i, naravno, morali ste ostati in i provjeriti new realeses na Spotify-u … Uz sve to,  ipak je nevjerojatno da u svih 8 sati vašeg napornog rada niste proizveli niti jedan suvisli rezultat! Toggl je tu da prati vaše alociranje vremena i raznim izvještajima vam da do znanja kuda točno curi vaše vrijeme. Odličan alat želite li postati efikasniji i bolje planirati svoje vrijeme. Totalna noćna mora želite li zavaravati sami sebe o vlastitoj produktivnosti i radišnosti.

Stay Focusd

Želite li biti željezne ruke kad je u pitanju vaše lutanje po internetu,  ili ono vašeg tima? Odličan ali okrutan add-on Google Chromea je Stay Focusd koji „increases your productivity by limiting the amount of time per day that you can spend browsing time-wasting websites.“

VOĐENJE PROJEKATA

Knowapp

Knowapp je neka vrsta online tajnice koja prati statuse projekata. U preglednim tablicama možete mijenjati, pratiti i dijeliti informacije sa članovima vašeg tima ili sa korisnicima o svim aktivnostima vezanim za apsolutno bilo kakav projekt od proslave rođendana do komuniciranja sa svojom bazom korisnika o lansiranju novog proizvoda.

ORGANIZACIJA DOKUMENATA I BACKUP

Evernote

Želite li jednostavno i brzo kreirati dokumente, organizirati ih i imati lagani pristup svojim fileovima? Podijeliti ih s kolegama, obitelji, studentima? Evernote je vrlo korisan alat želite li sigurno pospremiti i imati pri ruci i svoj digitalni i svoj real life.

Mozy

Mozy je „world’s most trusted online backup service for consumers and businesses with more than 1 million customers and 70,000 business customers backing up 75 petabytes of information to multiple data centres around the globe“. S Mozyem ne trebate brinuti o backupiranju – Mozy to radi automatski, a svi fileovi su encryptirani i dostupni jedino vama. Vrlo jednostavno i efikasno.

Slijede dva alata koja bi mogla biti jaaaaakooo korisna mojim studentima MM-a za skorašnje prezentacije timskih projekata…

IZRADA PREZENTACIJA

Prezi

Power Point zna biti dosadan. Svi smo bili u nekoj predavaoni kada pri otvaranju PPT-a, prije nego predavač uključi Slide Show, možemo vidjeti koliko prezentacija ima stranica… Sve iznad 20 slideova nas blago unervozi, više od 40 već izaziva blago znojenje, iznad 60 nastupa panika. Nešto je kod linearnosti PPTa zamorno. Keynotes je vrlo sličan, također potencijalno zamoran alat. Naravno, neke se prezentacije mogu spasiti atraktivnim dizajnom, bogatom multimedijom i sličnim elementima. Ipak, ako hoćete prezentaciju složiti kao neku vrstu mentalne mape, poigrati se sa njenom nelinearnošću, dizajnom… probajte Prezi. Interface je vrlo intuitivan za korištenje, ali za svaki slučaj na stranici postoji i manual. Naravno, vodite računa da ništa ne može tako spasiti (ili udaviti) prezentaciju kao sam predavač.

IZRADA VIZUALA

Skitch

Želite li da vaša prezentacija ima i atraktivne vizuale, probajte Skitch – kameru kojom možete snimiti bilo što na internetu ili bilo kakav screenshot i jednostavno i brzo ga obraditi. Možete dodati komentare i nove grafičke elemente pa spremiti svoj uradak u nekoliko formata, uploadati ga na web ili shareati na Twitteru ili Faceu, ubaciti u prezentaciju i još čitav niz stvari…

NAPOMENA: Sve ove alate možete koristiti u razne privatne svrhe kao i za bolju organizaciju redakcije, izradu web stranica, pokretanje i vođenje nekog projekta, bolje rezultate na studiju  i/ili efikasnije upravljanje  timovima…


LEKCIJA 18: Što je IERT?

Angažirani kupci kao brand evanđelisti

Nekad se to zvalo CRM = Customer Relationship Management odnosno upravljanje odnosima s kupcima. U digitalnom dobu odnos s kupcima potpuno je promijenjen. Za početak, njime je nemoguće upravljati. Otkako je interneta, pa onda još više otkako je društvenih mreža, odnosima između proizvoda / usluga / brandova i kupaca upravljaju – kupci. Danas više ne govorimo o CRM-u nego o CE-u = Customer Engagement-u odnosno o angažiranju kupaca. Angažiranje se ovdje odnosi podjednako na njihovu vezu sa određenim brandom i kompanijom ali i na njihovu vezu sa drugim kupcima. Akronim IERT pamtljiva je formula novog životnog ciklusa kupca koji se bazira upravo na njegovom angažmanu:

I – Invitation = poziv

Da bi postali dio života kupca, on je taj koji vas mora pozvati u svoj život, npr. na Facebooku  John Smith likes: x, y, z…

E – Engagement = angažman

Angažman kupca sa brandom u svojoj najranijoj fazi treba biti besplatan da bi se kupci za njega mogli vezati, npr. LinkedIn je za Basic Account besplatan dok razne premium opcije imaju razne premium cijene .

O monetizaciji u ovoj fazi treba razmišljati na sljedeći način – osim novca u novom dobu postoje još dvije valute – vrijeme i informacije. U ovoj fazi želite da kupac uloži svoje vrijeme i informacije.

R – Referrals = preporuka

Ako je kupac zadovoljan sa proizvodom, uslugom, tvrtkom… preporučit će ih svojim prijateljima, ne samo pravima već i stotinama onih virtualnih, navesti ih na konzumiranje tih brandova, npr. twittati o tome koliko se korijenito promijenio njegov život otkad je novog reality celebrity showa.

T – Transaction = transakcija

Možda će se, ali tek nakon dubokog angažiranja sa brandom, kupac i odlučiti platiti za neke premium opcije koje nudite, npr vratimo se LinkedIn-u – samo 5% njihovih članova koristi Premium usluge (najjeftinija opcija pretplate iznosi  $19,95 mjesečno). Obzirom da imaju cca 100 milijuna članova, 5% je 5 milijuna; 5 000 000 x $19,95 mjesečno, pa vi računajte…

Tek u ovoj zadnjoj fazi moguće je monetiziranje u tradicionalnoj „show me the money!“ varijanti.

Neefikasnost tradicionalnih marketinških aktivnosti i pokušaja upravljanja odnosom s kupcima boljka su medijskih ali i drugih tvrtki. I zbog fragmentacije i specijalizacije sadržaja i publika, te profileracije sadržaja koje stvaraju sami kupci kao i zbog novih komunikacijskih alata i platformi, tvrtke su izgubile bilo kakvu moć diktiranja komunikacijskih agendi. Ne zabravimo da je u vremenu globalne dostupnosti svega i svačega i epidemije proizvoda i usluga nemoguće računati na ikakvu monogamnost kupca. Stoga je od najveće važnosti raditi na angažiranju kupca sa vašim brandom, te svojoj sadržajnoj privlačnosti i i jedinstvenosti iskustva koje nudite. Ako sve to uspješno implementirate i adekvatno prilagodite IERT model, imate velike šanse da budete katapultirani u sam vrh njihovih poligamnih izbora.

U white paperu The Pervasiveness of Engagement / Prodornost angažmana nalazi se i Ghuneimova tipologija angažiranosti koja je vrlo koristan alat pri promišljanju online sadržaja i omogućavanju korisnicima da se u određenom stupnju uključe u njegovo filtriranje, stvaranje, favoriziranje…


LEKCIJA 17: Što svaki novinar danas mora znati (a i zašto) o interaktivnom novinarstvu i poduzetništvu?

MEET… Jeremy Caplan

Znate one ljude kojima nikako ne možete procijeniti godine? U jednom trenu kažu nešto toliko mudro, nešto jednostavno a opet nevjerojatno pronicljivo da vam se čini da je iza njih barem stotinjak godina iskustva. S druge strane, njihova zanesenost nekim idejama, strast oko nekih geekovskih sitnica toliko je djetinjasta da se pitate kako su uopće uspjeli sami naći put do predavaonice u kojoj ih slušate. Jeremy Caplan je poput velikog mudrog djeteta. Autor je brojnih članaka za Time Magazine, Ford Fellow za poduzetničko novinarstvo na Poynter Institutu i profesor na studiju novinarstva na CUNY-u . Razgovarali smo o dvije stvari – interaktivnom i poduzetničkom novinarstvu.

Zašto ste baš ta dva područja odabrali za vaše područje akademske / predavačke ekspertize?

JC – Da bi novinarstvo preživjelo, sljedeće generacije novinara moraju znati kako ispričati priče od značaja, one koje imaju snažan utjecaj na publiku. Da bi to ostvarili, oživjeli tu neku sjajnu priču, trebaju koristiti cijelu paletu alata koji su im na raspolaganju. To znači da će neke priče ispričati slikama, neke druge audiom ili videom, a treće data vizualizacijom i infografikama. Želim pomoći sljedećoj generaciji novinara da razviju svoje digitalne vještine kako bi mogli ispričati priče koje će utjecati na naše živote. Zato volim predavati interaktivno novinarstvo.

Poduzetničko novinarstvo predajem jer smatram da je od esencijalne važnosti da novinari preuzmu aktivnu ulogu u osiguravanju stabilnosti i održivosti naše profesije. Ne možemo se slijepo fokusirati na dnevne zadatke i ostaviti drugima da upravljaju našim poslom u nadi da će sve ispasti ok. Da bi novinarstvo ostalo snažna profesija, moramo biti proaktivni u promišljanju novih načina kako našu publiku opskrbiti vijestima i informacijama koje imaju vrijednost. Moramo dobro razmisliti što mi kao novinari možemo ponuditi a da je od vrijednosti na sve kompetitivnijem tržištu informacija. Imamo fantastičnu priliku razviti nove medijske projekte po cijelom svijetu i o tome je kod poduzetničkog novinarstva riječ. U ranim danima našeg novog programa na CUNYu u Tow-Knight centru za poduzetničko novinarstvo, financirali smo 11 projekata kreativnih novinara koji su eksperimentirali sa novim idejama kako pojedine elemente novinarstva napraviti profitabilnima. Moramo promijeniti naš način razmišljanja o izvještavanju kao o jednostavnom stavljanju riječi na papir. Jer ono to nije. Izvještavanje je pričanje priča koje imaju svoju važnost i odjek kod publike. Da bi to dugoročno djelovalo, moramo razviti snažne digitalne i poduzetničke vještine i kod onih koji su već razvili svoje novinarske karijere i kod onih koji tek postaju novinari.

Koje su, po vašem mišljenju, najvažnije digitalne vještine koje novinari moraju steći?

JC – Novinari moraju razviti digitalne vještine koje će im omogućiti da dijele svoje priče sa svijetom. To znači da moraju znati složiti bazičnu web stranicu, bio to blog ili neki drugi oblik stranice koji će im omogućiti da objavljuju priče u raznim formatima. To naravno znači i da novinari moraju naučiti kako ispričati priču kroz zvuk i slike. Da bi to mogli, moraju savladati osnove digitalne fotografije kako bi mogli snimiti (barem) korektne fotografije. Zatim, moraju se upoznati i sa procesom snimanja audio i video materijala na jednostavnim digitalnim uređajima, a moraju znati i ponešto o audio i video montaži i uređivanju. To će im omogućiti da objavljuju priče u kojima se fotografije, audio i video materijali stapaju u jednu cjelovitu narativu sa početkom, sredinom i krajem.

Naposljetku, novinari moraju naučiti raditi sa podatcima kreirajući tablice, mape i druge jednostavne vizualizacije. To uključuje znanje analiziranja i prezentiranja numeričkih podataka kako bi komplicirane priče postale jasne. Prema mojem iskustvu, većina novinara – bilo mladih ili starijih, bilo da im je tehnologija draga ili ne – mogu razviti te osnovne vještine kroz nekoliko mjeseci treninga.

A koje su tri najvažnije stvari koje novinari moraju znati o businessu? Što je od esencijalne važnosti  da bi postali uspješni poduzetnici?

JC – Prije svega moraju proučiti postojeći medijski ekosistem i razviti razumijevanje o onomu što već postoji kako bi naučili od uspjeha i grešaka postojećih organizacija, uključujući i one medijske. Drugo što moraju naučiti su osnovne komponente svakog poslovanja – od osnova strategije, marketinga i oglašavanja do računovodstva i financija. I treće, moraju naučiti kako definirati, analizirati i riješiti određeni poslovni problem za jasno definiranu publiku i kako poduzeti potrebne praktične korake da bi rješenje tog problema od idejne faze pretvorili u implementirani projekt.

U članku za Poynter, Jeremy demistificira pet mitova o poduzetničkom novinarstvu

Da li vam je diploma iz violine ikako pomogla u ijednom od ova dva područja?

JC – Violina je moja velika ljubav. Sviranje violine natjeralo me da razvijem discipliniranu dnevnu rutinu vježbanja. Također mi je pomogla da se odmaknem od tehnologije i uđem u neki kretivniji prostor gdje melodije i oblici i muzičke fraze vrijede više od riječi i brojeva.

Jeremyev blog Journo Tech koristan je resurs za lekcije i savjete o digitalnom novinarstvu.


LEKCIJA 16: Kako biti spreman za digitalno doba?

MEET…Mark Briggs

Digitalno je doba, između ostalog, vrijeme u kojem ljudi mogu i/ili moraju imati više od jedne karijere. Što iz ljubavi prema onome što radi, što iz ambicije a i naprosto zbog silne energije koju ima, svojstvene svim poduzetnicima, Mark ih ima nekoliko – Ford Fellow je na Poynter institutu, osnivač tvrtke Serra Media , direktor digitalnih medija na King 5 TV-u i autor nekoliko knjiga. O promjenama koje je digitalno doba donijelo, što još donosi i o knjizi koju piše, u intervjuu koji slijedi…

Trebaju li danas svi novinari biti educirani da budu digitalno pismeni?

MB – Definitivno. Bez obzira objavljujete li svoje radove digitalno ili ne, morate moći komunicirati i imati odnos sa online zajednicom. To je sada naprosto stvar razvoja svojih izvora i poznavanja svoje publike.

Što bi trebalo biti uključeno u svaki program novinarstva da bi studenti bili spremni za preživljavanje i uspjeh u digitalnom dobu?

MB – Digitalno izdavaštvo je esencijalna stvar da bi studenti naučili o neposrednoj, interaktivnoj i suradničkoj prirodi novinarstva danas. Neki eksperimentalni curriculum koji potiče inovaciju i poduzetništvo definitivno bi bio plus.

Što će se bitno za novinarstvo dogoditi u sljedećih 5 godina? Možete li predvidjeti neke trendove?

MB – Volio bi da mogu znati što je sljedeće. Prije pet godina nismo imali društvene medije koji su dominirali medijskom kulturom i toliko utjecali na novinarstvo. Za pet godina vjerujem da će sve biti još mobilnije i međusobno povezanije nego danas. Sadržaj će i dalje biti važan, iskreno se nadam. Ljudi će dobijati vijesti i informacije iz još različitijih izvora i kanala, a linija između vijesti, informacija i zajednice će biti još slabije definirana nego danas.

Upravo završavate svoju novu knjigu “Newstopia”.

MB – To je još uvijek radni naslov. Prije svega, to je knjiga o poduzetničkom novinarstvu. Pokriva pojavu novinarskih start up-ova u zadnjih nekoliko godina i nudi vrlo praktične savjete kako lansirati svoj medijski start up.

Markova prva knjiga „Journalism 2.0: How to Survive and Thrive -  A digital literacy guide for the information age“ dostupna je za download.


LEKCIJA 15: Kako postati reporter CNN-a?

iReport

Želite da se vaš glas čuje? Želite doprijeti do globalne publike? Imate genijalnu priču? Ako vas medijski poslodavci ignoriraju pa još uvijek niste našli svoje mjesto na hrvatskoj medijskoj sceni ili radite nešto što ni približno nije adekvatno vašem talentu – ne očajavajte. Već sutra vaša priča može biti objavljena na CNNu. CNN je prije nekoliko godina pokrenuo iReport, citizen journalism inicijativu koja omogućava svima na svijetu da objave svoju priču. Neke od najpoznatijih snimki prirodnih katastrofa poput tsunamija ili potresa kao i tragedije poput masakra na američkim sveučilištima, upravo na taj način su postale dio CNN programa i arhive. Objavljuju se naravno i manje dramatični sadržaji. Ako trebate ideju, pogledajte što se traži na Assignment Desku.

Kao i kod većine slučajeva kada velike medijske kompanije koriste citizen journalism generiran sadržaj za isti, one autorima (osim za vrlo velike ekskluzive) ništa ne plaćaju. Dakle, korisno je za slavu, a vidjet će vam se lijepo i u životopisu, naročito ako upadnete u Hall of Fame ili još bolje osvojite jednu od iReport nagrada. Sretno!

Za medijske organizacije – iReport je primjer kvalitetnog citizen journalism programa na čijem primjeru  mogu razviti ili unaprijediti svoj sadržaj.

 

 


LEKCIJA 14: Kako postati leader?

MEET…Jill Geisler

Volim ljude s kojima sjednem na ručak prvi puta u životu i odmah osjećam kao da ih znam godinama. Jill je takva. U isto vrijeme vrlo draga i vrlo impresivna. Jill Geisler je nakon vrlo uspješne dugogodišnje karijere novinarke i urednice postala predavač leadershipa i menadžmenta na Poynter institutu.

Koliko su u medijskim organizacijama važni leaderi na korporativnoj i uredničkoj razini? Koliko su te razine različite i koliko trebaju biti usklađene?

JG – Na našim seminarima na Poynteru polaznicima definiram razliku između leadera i menadžera ovako: od zaposlenika se zahtijeva da slijede menadžere, ali oni sami biraju da slijede leadere.

To znači da leaderi postoje na svim razinama u organizaciji. Oni inspiriraju povjerenjem i smjelošću kroz svoju viziju, vrijednosti i znanje – i sposobnost da svo troje efikasno komuniciraju. I korporativni i urednički leaderi moraju razumijeti važnost strateškog promišljanja. To može biti lakše za one na korporativnom nego one na uredničkom nivou. Zašto? Jer novinari koji se popnu na menadžerske odnosno uredničke razine rijetko kada izgube ljubav prema dnevnom proizvodu. Oni instinktivno pokušavaju napraviti sve za najbolju objavu tog dana. Ono što moraju naučiti je kako sagraditi tim koji je toliko jak da je operativno savršen, pa se urednik može odmaknuti korak od svakodnevnog i gledati u budućnost.

Pišete knjigu „What Great Bosses Know“. Koje su najvažnije stvari koje bi medijski šefovi trebali znati?

JG – Jako sam uzbuđena što pišem tu knjigu koja će biti za sve šefove, ne samo one iz medijskih organizacija. Shvatili smo koliko su menadžeri gladni praktičnih savjeta baziranih na istraživanjima kada smo na iTunese 2010. stavili naš podcast  What Great Bosses Know . Prema podacima iz Applea imali smo više od 3 milijuna downloada, a ja svakodnevno dobijam komentare iz cijelog svijeta. Oni žele, a i trebaju razumijeti teme vezane uz motivaciju, donošenje odluka, preuzimanje rizika, komunikaciju, inovaciju, suradnju i rješavanje sukoba. Za specifičnije savjete uputim ih na kolumnu koja je izrazito posjećena i dijeljena – Ten Things Great Bosses Know.

Što je vas napravilo dobrim leaderom?

JG – Moja filozofija bi bila: Svatko tko vam kaže da je on ili ona genijalan leader, vjerovatno nije. Ako vam ta osoba kaže da teži tom cilju, e to je onda druga stvar. Uvijek sam se nadala biti osoba koju će ljudi odabrati da slijede. Vjerovali ili ne, ja sam svoje prvo menadžersko iskustvo imala sa 16 godina kada su mi dali da budem odgovorna za franšizu dućana sa slatkišima u kojoj sam radila kao prodavačica. Već u toj nježnoj dobi sam naučila da je odgovornost vrlo zahtjevna, da autoritet trebam graditi polako i strpljivo i da moj uspjeh ovisi o zadovoljnim kupcima i kolegama. Kada sam imala 27 godina, na TV stanici gdje sam radila kao reporter i voditeljica promovirana sam u direktoricu vijesti. To je bilo 1978. godine kada nije bilo ubičajeno da žene imaju takve pozicije u medijima. Bio mi je užitak graditi kulturu redakcije koja je naglašavala etičnost i poduzetnost, gdje su ljudi mogli graditi svoje karijere i život. Vjerovala sam tada – a vjerujem i sada – da je smijeh na radnom mjestu važna stvar posebno kada su standardi i razina stresa visoki. Zajedno smo stvarali brojne odlične novinarske uratke – ali samo vam moji zaposlenici mogu reći da li sam bila leader.

Upoznajte Jill i saznajte kako vam „quick win“  može pomoći da se pozicionirate na novom poslu.


LEKCIJA 13: Koje su tajne uspjeha The Huffington Posta?

((P + N + FE) x (DM + SEO)) x S = 315 mil $*

Za početak – EXECUTIVE SUMMARY: HuffPo, što je nick The Huffington Posta, osnovala je u svibnju 2005. Arianna Huffington. U početku je to bio ljevičarski politički blog poprilično progresivnih stavova. Danas su nešto manje progresivni i još manje lijevo orijentirani, ali našli su formulu za privlačenje publike u vrlo angažiranu online zajednicu, a sadržajem sada pokrivaju više od 20 različitih kategorija među kojima su mediji, gospodarstvo, stil, tehnologija, studentski život, komedija, religija…

Od 2008. godine počeli su s lansiranjem lokalnih verzija među kojima  – HuffPost Chicago i HuffPost New York pa 2009. HuffPost Denver i HuffPost Los Angeles itd., s dodatnim fokusom na hyper-lokalni sadržaj.

HuffPo u brojkama:

Više od 25 milijuna posjetitelja (prema podatcima comScore-a za prosinac 2010.)

Više od 4 milijuna komentara mjesečno (prema internim podatcima)

Blog ima više od 3000 partnera blogera među kojima su poznati političari, akademici i brojni drugi slavni…

Uz sve kontroverze koje prate The Huffington Post i Ariannu, uspjeh im je neosporiv. Njihovu moć prepoznao je i AOL koji ih je prije par dana kupio, a Ariannu Huffington postavio na mjesto predsjednice i urednice AOL Huffington Post Media Grupe i time je stavio in-charge za cijeli sadržaj The Huffington Posta i AOLa. Bravo Arianna!!!

Što možemo naučiti od Arianne i The Huffington Posta o uspješnom bloganju i kako biti popularan online?

1. „Za uspjeh je potrebna STRAST“, tvrdila je Arianna na Web 2.0 Expo-u u New Yorku. Kaže da ju je bloganju privukla opsesivno-kompulzivna priroda weba i mogućnost da ostaviš traga čistom upornošću i strašću.

2.  Mreža atraktivnih i moćnih PARTNERA

A) Surađuju i sa drugim kreatorima atraktivnog sadržaja poput Rolling Stone-a, Variety-ja i Yahoo-a

B)  Imaju vrlo atraktivna imena na listi svojih blogera poput Baraka Obame, Normana Mailera, Michaela Moora, Donne Karan, Madonne, Aarona Sorkina, Natalie Portman, Scarlett Johansson, Sean Penna, Billa Gatesa, Georgea Clooneya, Billa Clintona…

3.   The Huffington Post agresivno koristi DRUŠTVENE MEDIJE i SEO (Search Engine Optimization) za brzo i globalno viralno shareanje sadržaja. Osim što je korištenje tih alata jedan od ključnih zadataka svakog HuffPo urednika, stranica omogućuje i korisnicima da vrlo jednostavno linkaju i dijele sadržaj.

4.   Fokusirani su na sadržajne NIŠE koje angažiraju čitatelje – blog je počeo kao politički (vrlo strastveno praćeno područje i u američkim i u hrvatskim medijima), pa se proširio i na druge teme poput zabave, medija…

5.      S obzirom na više od 3000 blogera koji stvaraju sadržaj za The Huffington Post a nisu na Arianninoj platnoj listi, troškovi su mali za količinu i kvalitetu sadržaja koje imaju. Dakle riječ je o FINANCIJSKI vrlo EFIKASNOM poslovnom modelu.

Prijedlog formule za uspješan blog:

((P + N + FE) x (DM + SEO)) x S = 315 mil $*

*Cijena za koju je AOL kupio The Huffington Post.

Oni koji žele pokušati krenuti Arianninim stopama, više informacija mogu naći u knjizi The Huffington Post Complete Guide to Blogging.


LEKCIJA 12: Kako povećati posjećenost web stranicama?

Mehanika igrica

STATUS UPDATE – Atlanta, Georgia, the day after Super Bowl…

Dan nakon Super Bowla (oba tima su imala žute tajice pa mi je teško bilo pratiti igru sve do poluvremena kad sam sa potpunim razumijevanjem pratila spektakularni iako ne baš pjevački uspješan nastup Black Eyed Peasa sa Slashom i Usherom), nadasve je adekvatno pisati o privlačnosti, neodoljivosti, ovisnosti o igrama. Sigurno ste se sreli sa ovisnošću, svojom ili svojih bližnjih, onom koja žrtve satima i satima drži pred ekranom TV-a zbog svjetskog, europskog, hrvatskog ili nekog drugog prvenstva ili Super Bowla. Ili ste se susreli sa težom verzijom – ovisnošću o Playstationu, video i/ili online igricama, izgubili prijatelja ili člana obitelji zbog Warcrafta, Farmvillea ili sličnog…

Niste jedini…

Psihološki utjecaj igrica odnosno ovisnost koju stvaraju koristi se sve više i radi povećavanja broja posjeta web stranicama. Jedan od vodećih stručnjaka na tom području je Amy Jo Kim koja ima doktorat iz bihevioralne neuro-znanosti i social arhitektica je npr. igrice Rock Band ili The Simsa. Sa svojom tvrtkom Shuffle Brain radila je i za klijente poput eBaya ili Yahoo-a. Bunchball je „gameifikacijom“ povećao zaraznost pa time i posjetu web stranicama više od 50-ak kompanija među kojima i brojnim medijskim, npr. Playboyu, Hearst korporaciji i NBC-ju.

Osim te psihološke zavodljivosti igrica, ono što je ekstra bitno na društvenim mrežama i uopće kod naše online (kao i offline) egzistencije je – status.

Evo tri fore koje koriste mehaniku igrica za povećanje broja posjeta web stranici i nadmašivanje konkurencije a koje igraju na već spomenutu potrebu za buildanjem statusa i koriste psihološki utjecaj:

Odbrojavanje – posjetitelji imaju pristup ekskluzivnim ponudama u određenom kratkom vremenu

Bedževi i trofeji – nakon uspješno izvršenih zadataka koji potiču lojanost, korisnici dobivaju virtualne bedževe i razne statusne simbole

Skupljanje bodova i rangiranje – medijski primjer – web stranica The Philadelphia Inquirer-a posjetiteljima daje bodove za pregledavanje i shareanje članaka. Čitatelji sa najviše bodova pojavljuju se na „Top Fans“ listi.

Više o mehanici igrica na predavanju Amy Jo Kim „Putting the Fun in Functional: Applying Game Mechanics to Functional Software“ .


LEKCIJA 11: Copy & paste novinarstvo ili budućnost pričanja priča?

Storify.com

Burt Herman koji je osnivač Storify-a bivši je reporter Associated Pressa gdje se koristio izraz „Can U pls storify?’“ odnosno – možeš li tu nakupinu informacija pretvoriti u priču?

Onda je Burt krenuo u poduzetničku avanturu i stvorio alat kojim se mogu „kreirati priče koristeći društvene medije“ – Storify.

U ovoj ideji spajaju se dva trenda – kuriranje (kao i u svijetu umjetnosti, kurator je specijalist za određenu vrstu sadržaja, npr. pop art ili dokumentarne filmove, pa je uključen u odabir tog sadržaja za potrebe koncipiranja izložbi ili festivala; npr. tagiranje je jedna od vrsta kuriranja online sadržaja) i pričanje priča.

Ukratko, ovaj alat vam omogućava da copy-pasteanjem tweetova, tekstova sa raznih web stranica, downloadanjem i re-uploadanjem fotografija i video materijala te linkanjem na originalne izvore i naravno dodavanjem vlastitih materijala kreirate multimedijalnu priču. Neke od dobrih strana Storify-ja sigurno su jednostavnost njegovog korištenja i uredničke mogućnosti koje vam pruža. Na neki način postajete urednik koji ima na raspolaganju cijeli world wide web kako bi ispričao neku svoju priču.

Storify mogu koristiti novinari, blogeri, brand manageri ili netko za sasvim privatne svrhe poput storify-anja vlastitih putovanja.

OK, Storify je jako cool, ali koliko je ono što ćete njime kreirati stvarno vaše? A onda opet, neki od najvećih kreativaca su samo spretni sakupljači tuđih ideja koje onda uspješno upakiraju u neki svoj koncept. I Steve Jobs kaže da je iPod samo njegova upgradeana verzija walkmena…

Interview s Burtom Hermanom


LEKCIJA 10: TKO JE Nelson Poynter?

Standardi vlasništva

Nelson Poynter svoju je prvu priču objavio kada je imao samo 11 godina. Tada je već nekoliko godina radio u izdavačkom businessu svog oca. Gotovo sve 74 godine koliko je živio bio je vezan uz novinarstvo i izdavaštvo. St. Petersburg Times pod njegovim je vlasništvom postala moćna novina i tvrtka vrijedna stotine milijuna dolara. Kada je 1978. godine umro, ostavio je tvrtku neprofitnoj obrazovnoj instituciji za novinare koju je ranije osnovao – Poynter Institutu. Komentirajući svoju oporuku, reče zašto da sve te silne novce i novine ostavi potomcima kad svoje praunuke neće ni upoznati, a možda mu se ne bi ni svidjeli. Nije poanta da on nije volio svoju obitelj. Poanta je da je Nelson Poynter strastveno vjerovao da novine i mediji moraju služiti općem dobru i razvoju demokracije.

U to ime 1947. objavio je i „standarde vlasništva“ koji glase:

This is a guide for my heirs, trustees, executors,advisors who have any responsibilities in disposing of any of my newspsper properties and equities. These standards  shall be used as a yardstick in choosing the purchaser of The St. Petersburg Times, or any other properties which I own. A fair and equitable price must be realized from my properties but my executors shall be under no obligation to sell my interests to the highest bidder, but they may accept any offer from any bidder for any amount deemed by them to be acceptable in view of the following:

1. Ownership or participation in ownership of a publication or broadcasting property is a sacred trust and a great privilege.

2. Any publication or broadcasting property has unusual obligations to the community in which it operates, and any new owner must be sensitive to this.

3. The owners of a publication or broadcasting station cannot compromise with the integrity of the news and information that is sold or given to the public.

4. A publication or broadcasting station must be aggressive in its service to the community, and not wait to be prodded into rendering that service. A publisher or broadcaster must share the zeal and enthusiasm for what is new each day. He does not belong as an owner unless he has such enthusiasm…

Možda bi bilo dobro da su Nelsonovi standardi zakonske odredbe za vlasnike medija…