MEET… Mark Katches
Mark je za sada najbliže što sam prišla Pulitzerovoj nagradi. Pulitzerova nagrada i priče koje je dobiju fasciniraju me i vesele jer daju dignitet, naglašavaju stvarnu vrijednost, podsjećaju na društvenu važnost novinarstva. Mark to radi svaki dan, danas kao izvršni urednik California Watcha i predavač na Stanfordu i Berkeleyu. Dok je vodio istraživačke timove u Milwaukee Journal Sentinelu i Orange County Registeru bio je urednik priča koje su osvojile Pulitzera 2008. i 2010. godine, a to su samo neke od nagrada koje se vežu uz njegov rad. Uz svoj novinarsko-istraživački rad, Mark se najviše ponosi svojim korijenima – baka i djed su mu iz Splita…
California Watch je neprofitna news organizacija. Što to točno znači? Kako vas to razlikuje u uredničkom i poslovnom smislu od tradicionalnih medijskih organizacija?
MK - U ovom trenutku smo neprofitna organizacija jer se oslanjamo na prihode od fondacija. Financiramo se i iz drugih izvora, jednim manjim dijelom od prodaje oglasnog prostora. Znači, za razliku od većine redakcija koje se financiraju prodajom oglasnog prostora i naklade, mi se financiramo brojnim velikim prilozima fondacija. Naši investitori nemaju direktnu vezu sa našom operacijom. Mi priče stvaramo nezavisno, bez vanjskih utjecaja. Na mnogo načina, rad u neprofitnoj redakciji ne razlikuje se bitno od onog u bilo kojoj drugoj redakciji. Prikupljanje informacija, uređivanje, provjera i produkcijski proces isti su kao i u drugim redakcijama koje sam vodio. Najveća razlika je u tome što mi proizvodimo za druge news organizacije. Naš distribucijski model je unikatan. Na mnogo načina smo izolirani, fokusirani na jednu misiju – da proizvodimo istraživačke priče.
U siječnju ste lansirali The California Watch Media Network. O čemu je riječ?
MK – The California Watch Media Network je grupa tisak i video partnera koja od California Watcha uzima određenu količinu priča. Te organizacije plaćaju za naš sadržaj. Cijena koju plaćaju ovisi o njihovoj veličini. Mreža tih partnera omogućuje i da više nas radi na jednoj priči, a to onda našim klijentima, partnerima smanjuje cijenu koju plaćaju za priču. Oni koji su van mreže taj isti sadržaj skuplje plaćaju. U principu je to novi način pakiranja sadržaja za news organizacije u pretplatnički model koji omogućuje i nove načine zajedničke suradnje.
Bili ste urednik nekolicine projekata koji su osvojili Pulitzerovu nagradu. Što čini neku priču Pulitzer materijalom?
MK – To je odlično pitanje. Nije uvijek lako to definirati. Neke priče jasno ispunjavaju te neke kriterije, a neke i ne. Ali osnovne karakteristike bi bile:
- mora biti na neki način revolucionarna, dobro napisana i sveobuhvatna
- mora biti inovativna i pedantna
- mora biti jasna i stvoriti vezu sa čitateljima – obično uz pomoć žrtava i negativaca jer to izaziva snažne reakcije. Ako to nedostaje, onda će vjerojatno izostati odnos sa čitateljem
- mora pozivati na odgovornost
- mora biti dovoljno moćna da utječe na neke promjene, stvori neki mjerljivi utjecaj
- najbolje priče moraju biti hrabre – da bi bile ispričane, treba savladati ozbiljne prepreke i izazove
Predajete na novinarskom studiju na Berkeleyu. Što smatrate da su tri najbitnije stvari koje studenti moraju naučiti o istraživačkom novinarstvu?
MK – Smatram da ima puno više od tri stvari koje bi trebali naučiti. Ali ako moram odabrati tri, neka budu ove:
1. Morate znati kako sagraditi slučaj. Najbolje istraživačke priče pedantno prikupljaju dokaze i prikazuju ih čitateljima na neodoljiv način, tako da čitatelje uvjerite svojim otkrićima. Morate naći vrlo strateški i logičan pristup priči.
2. Budite transparentni. Budite pošteni, iskreni i otvoreni prema svojim izvorima i čitateljima.
3. Nemojte čekati do samog kraja da se suočite sa predmetom svog istraživanja. Otvorite dijalog što prije tijekom istraživanja jer to može obogatiti vaše izvještavanje.
