LEKCIJA 30: Čemu služe profesionalne novinarske organizacije?

MEET… Liz Enochs

Society of Professional Journalists najveća je i jedna od najstarijih profesionalnih novinarskih organizacija u SAD-u. Liz Enochs je predsjednica ogranka Sjeverne Kalifornije. Liz je prije svega svestrana – od studija antropologije na prestižnom sveučilištu Duke pa preko pozicije ekonomske stručnjakinje u Bloombergu do eksperta za pravna pitanja na mjestu urednice u The Daily Journalu i autorice bloga u kojem dekonstruira rječnik, ona je sigurno dobar primjer članovima svoje organizacije kako biti obrazovan i aktivan član novinarske zajednice.

Koja je svrha SPJ-a ? Koji su njeni osnovni ciljevi?

LE - SPJ je osnovan prije više od sto godina sa ciljem da unaprijedi i zaštiti novinarsku profesiju. Njegovi osnovni ciljevi su da:

-         Potiče protok informacija koje mogu pomoći ljudima donositi odluke o svom životu, svojoj zajednici i u svom narodu

-         Održi kontinuirani oprez oko očuvanja Prvog amandmana i očuvanja slobode govora i medija

-         Stimulira visoke standarde i etičke principe novinarske profesije

-         Njeguje izvrsnost među novinarima

-         Inspirira nove generacije talentiranih pojedinaca da postanu posvećeni novinari

-         Ohrabruje različitost u novinarstvu

-         Bude eminentna novinarska organizacija sa značajnim brojem članova

-         Osigurava klimu u kojoj se novinarstvo može slobodno prakticirati

Koliko je organizacija važna za održavanje novinarskih standarda?

LE – Kao najveća organizacija novinara u SAD-u sa više od 8 tisuća članova, SPJ uspijeva imati i nacionalni i regionalni i lokalni utjecaj. Na primjer, SPJ sa senatorima i članovima Kongresa radi na donošenju Shield Law-a na nacionalnoj razini koji bi onemogućio da se novinari zatvore ili smatraju krivim za nepoštivanje suda ako odbiju odati svoje izvore. (op.a. Neke države u SAD-u imaju Shield Laws, poput npr. Kalifornije, ali zakon ne postoji na nacionalnoj razini.)

SPJ također ima vjerovatno najopsežniji i najkorišteniji Etički kodeks za novinare. Jedan naš ogranak, Chicago’s Headline Club, ima 24-satni ethics hotline a i u drugim ograncima postoje organizirane službe za pomoć oko etičkih pitanja. U Kaliforniji smo se, na primjer, izborili da se dozvoli pristup više kamera u sudnice.

Na što vi kao ogranak Sjeverne Kalifornije stavljate poseban naglasak kod svojih aktivnosti?

LE – Mi stavljamo naglasak na pomoć lokalnim novinarima da im omogućimo pristup informacijama i treninzima koji im mogu pomoći u tranziciji u freelance status, digitalne medije i bilo koje druge karijerne promjene. Prije par godina smo tako počeli seriju predavanja pod nazivom “Novinarstvo u doba iPhonea“ kojima smo željeli pomoći novinarima da se snađu u digitalnom prostoru, nađu nove profesionalne prilike, razviju svoje poduzetničke projekte i općenito lakše postanu dio stalno evolvirajuće novinarske profesije.

Također im pomažemo pri rješavanju sukoba kod pristupa informacijama od javnog značaja i javnoj upravi. Na primjer, naša Komisija za slobodu informacija (Freedom of Information committee), koja je vrlo aktivna, redovito organizira radionice na kojima se novinare informira o pravima i pravilima pristupa lokalnim događanjima. To smo počeli raditi kada smo uvidjeli da je Policijska uprava San Francisca počela sve strožije tražiti press akreditacije koje izdaje policija. Posve je opravdano da se policijske press akreditacije traže kada je riječ o pristupu mjestu zločina ali ne i kada je riječ o rutinskoj  press konferenciji gradskog ureda o novom pravilniku o biciklističkim stazama ili istospolnim brakovima ili recikliranju ili o kojoj god je temi toga dana riječ.

Locirani ste na istom području kao i neke od tehnološki najnaprednijih kompanija na svijetu – da li surađujete s njima i kako?

LE – Naravno. Uključili smo te kompanije u brojne aktivnosti koje organiziramo. Naša Journalism Innovations konferencija 2010. godine okupila je predstavnike Googlea, Yahooa i Fwixa na kojem su oni govorili o tome kakav je odnos tehničkog razvoja njihovih kompanija i industrije vijesti. Također, već treću godinu zaredom organiziramo Town Hall Forum na kojem se govori o razvoju lokalnog novinarstva. Ove godine je tema “New Media Turns the Corner“.

Kako ste se vi kao organizacija prilagodili digitalnom dobu?

LE – Kao ogranak smo većinu naše komunikacije sa članovima prebacili online. Imamo i SPJ Norcal flickr i Twitter feedove kao i Facebook stranicu. Uz to, u procesu smo dorade naše web stranice kako bi bila prilagođenija korisnicima.

Zadnje tri godine sponzoriramo Journalism Innovations konferenciju koja je fokusirana na pomaganje novinarima, građanima i aktivistima da se prilagode digitalnom dobu. Kroz panel diskusije, predavanja, debate i radionice za razvoj novih znanja i vještina na ovim konferencijama svake godine educiramo 200 do 300 ljudi.

LEKCIJA 23: Čemu služe fondacije?

Pacemakeri društva

“Information is as vital to the healthy functioning of  communities as clean air, safe streets, good schools or public health. Maybe even more vital – because it is hard to succeed in  the areas of environment, safety, education or health when the news and information system isn’t working. The trend  driving these changes is bigger than community journalism or community foundations. It’s bigger than all of us. But all of us together can make a difference.”

Alberto Ibargüen, President and CEO Knight Foundation

Citat predsjednika Knight Foundationa vrlo koncizno sumira važnost ulaganja u novinarstvo i vitalnu važnost koju informiranje ima za funkcioniranje demokracije. Digitalno doba donijelo je možda najradikalniju komunikacijsku renesansu u povijesti ako uzmemo u obzir broj ljudi koji je u kratkom vremenu njome zahvaćen. Odgovornost koju novinarstvo, tradicionalno-profesionalno, građansko ili neko hibridno ima nikada nije bila veća. Brojne američke fondacije danas ulažu više nego ikada prije u povijesti u projekte koji mogu unaprijediti i transformirati i samo novinarstvo i sve važne teme koje upravo kroz novinarstvo mogu zauzeti važno mjesto na društvenoj agendi: teme poput edukacije, zdravstva, brige za okoliš, umjetnosti i kulture…

Pet američkih fondacija koje svojim radom bitno pridonose razvoju kvalitete novinarstva u SAD-u:

Knight Foundation

Stipendije ove fondacije, koja je od 1950. godine uložila gotovo 400 milijuna dolara u unaprijeđenje kvalitete novinarstava i slobode izražavanja u SAD-u i u cijelom svijetu, fokusirane su na novinarske projekte iz četiri područja – digitalni mediji i vijesti od javnog značaja, treninzi i edukacija, redakcije, sloboda medija i sloboda izražavanja.

Alicia Patterson Foundation

Jednogodišnje i polugodišnje stipendije za novinare koji rade na nezavisnim istraživačkim projektima koji su u skladu sa misijom fondacije – „To foster, promote, sustain and improve the best traditions of American journalism, the Alicia Patterson Foundation will provide support for journalists engaged in rigorous, probing, spirited, independent and skeptical work that will benefit the public. The foundation will support journalism and will foster a community of journalists engaged in truthfully informing the public.“

Ethics & Excellence Journalism Foundation

Kao što samo ime fondacije kaže, fokusirani su na ulaganje u projekte koji brinu o razvoju etičkih standarda i suvremenih novinarskih vještina primarno na studijima novinarstva i u medijskim organizacijama.

Fund for Investigative Journalism

U trideset godina svog postojanja fondacija je sa 1,5 milijuna dolara potpomogla izdavanje više od 700 priča i 50 knjiga novinara i autora među kojima su projekti poput trogodišnjeg istraživanja o otmici i ubojstvu novinara Daniela Pearla, priče poput „Wombs for Rent“, knjige poput “The Spy Who Loved Us“ o dugogodišnjem reporteru Time Magazinea i vijetnamskom špijunu ili dokumentarni filmovi poput „Narcotic Farm“ o tajnim CIA testiranjima lijekova.

McCormic Foundation

Misija fondacije sumira sve što je važno o ulozi medija u današnjem društvu i važnosti koju ulaganje u njih ima – The McCormick Foundation believes nothing is more critical to the vitality of a democracy than a free,vigorous and diverse news media, providing citizens the information they need to make reasoned decisions. With the rapid evolution of news media and the inundation of news and information sources, it’s more important than ever to develop intelligent consumers of news. Today, the McCormick Foundation seeks to develop a more informed, news-literate and engaged citizenry by investing in relevant, quality content, educating news audiences to understand and appreciate the value of news content, and protecting First Amendment freedoms.

Very wishful thinking – ako na ovaj post naiđe netko tko ima viška novaca ili išta novaca koje želi uložiti u razvoj hrvatskog novinarstva, pa time možda i neku bolju i zdravije demokratičniju Hrvatsku, pomoći će mu brošura „Journalism & Media Grant Making“ u izdanju Knight Foundationa i William Penn Foundationa.

LEKCIJA 22: Kako do Pulitzera?

MEET… Mark Katches

Mark je za sada najbliže što sam prišla Pulitzerovoj nagradi. Pulitzerova nagrada i priče koje je dobiju fasciniraju me i vesele jer daju dignitet, naglašavaju stvarnu vrijednost, podsjećaju na društvenu važnost novinarstva. Mark to radi svaki dan, danas kao izvršni urednik California Watcha i predavač na Stanfordu i Berkeleyu. Dok je vodio istraživačke timove u Milwaukee Journal Sentinelu i Orange County Registeru bio je urednik priča koje su osvojile Pulitzera 2008. i 2010. godine, a to su samo neke od nagrada koje se vežu uz njegov rad. Uz svoj novinarsko-istraživački rad, Mark se najviše ponosi svojim korijenima – baka i djed su mu iz Splita…

California Watch je neprofitna news organizacija. Što to točno znači? Kako vas to razlikuje u uredničkom i poslovnom smislu od tradicionalnih medijskih organizacija?

MK - U ovom trenutku smo neprofitna organizacija jer se oslanjamo na prihode od fondacija. Financiramo se i iz drugih izvora, jednim manjim dijelom od prodaje oglasnog prostora. Znači, za razliku od većine redakcija koje se financiraju prodajom oglasnog prostora i naklade, mi se financiramo brojnim velikim prilozima fondacija. Naši investitori nemaju direktnu vezu sa našom operacijom. Mi priče stvaramo nezavisno, bez vanjskih utjecaja. Na mnogo načina, rad u neprofitnoj redakciji ne razlikuje se bitno od onog u bilo kojoj drugoj redakciji. Prikupljanje informacija, uređivanje, provjera i produkcijski proces isti su kao i u drugim redakcijama koje sam vodio. Najveća razlika je u tome što mi proizvodimo za druge news organizacije. Naš distribucijski model je unikatan. Na mnogo načina smo izolirani, fokusirani na jednu misiju – da proizvodimo istraživačke priče.

U siječnju ste lansirali The California Watch Media Network. O čemu je riječ?

MK – The California Watch Media Network je grupa tisak i video partnera koja od California Watcha uzima određenu količinu priča. Te organizacije plaćaju za naš sadržaj. Cijena koju plaćaju ovisi o njihovoj veličini. Mreža tih partnera omogućuje i da više nas radi na jednoj priči, a to onda našim klijentima, partnerima smanjuje cijenu koju plaćaju za priču. Oni koji su van mreže taj isti sadržaj skuplje plaćaju. U principu je to novi način pakiranja sadržaja za news organizacije u pretplatnički model koji omogućuje i nove načine zajedničke suradnje.

Bili ste urednik nekolicine projekata koji su osvojili Pulitzerovu nagradu. Što čini neku priču Pulitzer materijalom?

MK – To je odlično pitanje. Nije uvijek lako to definirati. Neke priče jasno ispunjavaju te neke kriterije, a neke i ne. Ali osnovne karakteristike bi bile:

-         mora biti na neki način revolucionarna, dobro napisana i sveobuhvatna

-         mora biti inovativna i pedantna

-         mora biti jasna i stvoriti vezu sa čitateljima – obično uz pomoć žrtava i negativaca jer to izaziva snažne reakcije. Ako to nedostaje, onda će vjerojatno izostati odnos sa čitateljem

-         mora pozivati na odgovornost

-         mora biti dovoljno moćna da utječe na neke promjene, stvori neki mjerljivi utjecaj

-         najbolje priče moraju biti hrabre – da bi bile ispričane, treba savladati ozbiljne prepreke i izazove

Predajete na novinarskom studiju na Berkeleyu. Što smatrate da su tri najbitnije stvari koje studenti moraju naučiti o istraživačkom novinarstvu?

MK – Smatram da ima puno više od tri stvari koje bi trebali naučiti. Ali ako moram odabrati tri, neka budu ove:

1.      Morate znati kako sagraditi slučaj. Najbolje istraživačke priče pedantno prikupljaju dokaze i prikazuju ih čitateljima na neodoljiv način, tako da čitatelje uvjerite svojim otkrićima. Morate naći vrlo strateški i logičan pristup priči.

2.      Budite transparentni. Budite pošteni, iskreni i otvoreni prema svojim izvorima i čitateljima.

3.      Nemojte čekati do samog kraja da se suočite sa predmetom svog istraživanja. Otvorite dijalog što prije tijekom istraživanja jer to može obogatiti vaše izvještavanje.

LEKCIJA 17: Što svaki novinar danas mora znati (a i zašto) o interaktivnom novinarstvu i poduzetništvu?

MEET… Jeremy Caplan

Znate one ljude kojima nikako ne možete procijeniti godine? U jednom trenu kažu nešto toliko mudro, nešto jednostavno a opet nevjerojatno pronicljivo da vam se čini da je iza njih barem stotinjak godina iskustva. S druge strane, njihova zanesenost nekim idejama, strast oko nekih geekovskih sitnica toliko je djetinjasta da se pitate kako su uopće uspjeli sami naći put do predavaonice u kojoj ih slušate. Jeremy Caplan je poput velikog mudrog djeteta. Autor je brojnih članaka za Time Magazine, Ford Fellow za poduzetničko novinarstvo na Poynter Institutu i profesor na studiju novinarstva na CUNY-u . Razgovarali smo o dvije stvari – interaktivnom i poduzetničkom novinarstvu.

Zašto ste baš ta dva područja odabrali za vaše područje akademske / predavačke ekspertize?

JC – Da bi novinarstvo preživjelo, sljedeće generacije novinara moraju znati kako ispričati priče od značaja, one koje imaju snažan utjecaj na publiku. Da bi to ostvarili, oživjeli tu neku sjajnu priču, trebaju koristiti cijelu paletu alata koji su im na raspolaganju. To znači da će neke priče ispričati slikama, neke druge audiom ili videom, a treće data vizualizacijom i infografikama. Želim pomoći sljedećoj generaciji novinara da razviju svoje digitalne vještine kako bi mogli ispričati priče koje će utjecati na naše živote. Zato volim predavati interaktivno novinarstvo.

Poduzetničko novinarstvo predajem jer smatram da je od esencijalne važnosti da novinari preuzmu aktivnu ulogu u osiguravanju stabilnosti i održivosti naše profesije. Ne možemo se slijepo fokusirati na dnevne zadatke i ostaviti drugima da upravljaju našim poslom u nadi da će sve ispasti ok. Da bi novinarstvo ostalo snažna profesija, moramo biti proaktivni u promišljanju novih načina kako našu publiku opskrbiti vijestima i informacijama koje imaju vrijednost. Moramo dobro razmisliti što mi kao novinari možemo ponuditi a da je od vrijednosti na sve kompetitivnijem tržištu informacija. Imamo fantastičnu priliku razviti nove medijske projekte po cijelom svijetu i o tome je kod poduzetničkog novinarstva riječ. U ranim danima našeg novog programa na CUNYu u Tow-Knight centru za poduzetničko novinarstvo, financirali smo 11 projekata kreativnih novinara koji su eksperimentirali sa novim idejama kako pojedine elemente novinarstva napraviti profitabilnima. Moramo promijeniti naš način razmišljanja o izvještavanju kao o jednostavnom stavljanju riječi na papir. Jer ono to nije. Izvještavanje je pričanje priča koje imaju svoju važnost i odjek kod publike. Da bi to dugoročno djelovalo, moramo razviti snažne digitalne i poduzetničke vještine i kod onih koji su već razvili svoje novinarske karijere i kod onih koji tek postaju novinari.

Koje su, po vašem mišljenju, najvažnije digitalne vještine koje novinari moraju steći?

JC – Novinari moraju razviti digitalne vještine koje će im omogućiti da dijele svoje priče sa svijetom. To znači da moraju znati složiti bazičnu web stranicu, bio to blog ili neki drugi oblik stranice koji će im omogućiti da objavljuju priče u raznim formatima. To naravno znači i da novinari moraju naučiti kako ispričati priču kroz zvuk i slike. Da bi to mogli, moraju savladati osnove digitalne fotografije kako bi mogli snimiti (barem) korektne fotografije. Zatim, moraju se upoznati i sa procesom snimanja audio i video materijala na jednostavnim digitalnim uređajima, a moraju znati i ponešto o audio i video montaži i uređivanju. To će im omogućiti da objavljuju priče u kojima se fotografije, audio i video materijali stapaju u jednu cjelovitu narativu sa početkom, sredinom i krajem.

Naposljetku, novinari moraju naučiti raditi sa podatcima kreirajući tablice, mape i druge jednostavne vizualizacije. To uključuje znanje analiziranja i prezentiranja numeričkih podataka kako bi komplicirane priče postale jasne. Prema mojem iskustvu, većina novinara – bilo mladih ili starijih, bilo da im je tehnologija draga ili ne – mogu razviti te osnovne vještine kroz nekoliko mjeseci treninga.

A koje su tri najvažnije stvari koje novinari moraju znati o businessu? Što je od esencijalne važnosti  da bi postali uspješni poduzetnici?

JC – Prije svega moraju proučiti postojeći medijski ekosistem i razviti razumijevanje o onomu što već postoji kako bi naučili od uspjeha i grešaka postojećih organizacija, uključujući i one medijske. Drugo što moraju naučiti su osnovne komponente svakog poslovanja – od osnova strategije, marketinga i oglašavanja do računovodstva i financija. I treće, moraju naučiti kako definirati, analizirati i riješiti određeni poslovni problem za jasno definiranu publiku i kako poduzeti potrebne praktične korake da bi rješenje tog problema od idejne faze pretvorili u implementirani projekt.

U članku za Poynter, Jeremy demistificira pet mitova o poduzetničkom novinarstvu

Da li vam je diploma iz violine ikako pomogla u ijednom od ova dva područja?

JC – Violina je moja velika ljubav. Sviranje violine natjeralo me da razvijem discipliniranu dnevnu rutinu vježbanja. Također mi je pomogla da se odmaknem od tehnologije i uđem u neki kretivniji prostor gdje melodije i oblici i muzičke fraze vrijede više od riječi i brojeva.

Jeremyev blog Journo Tech koristan je resurs za lekcije i savjete o digitalnom novinarstvu.

LEKCIJA 16: Kako biti spreman za digitalno doba?

MEET…Mark Briggs

Digitalno je doba, između ostalog, vrijeme u kojem ljudi mogu i/ili moraju imati više od jedne karijere. Što iz ljubavi prema onome što radi, što iz ambicije a i naprosto zbog silne energije koju ima, svojstvene svim poduzetnicima, Mark ih ima nekoliko – Ford Fellow je na Poynter institutu, osnivač tvrtke Serra Media , direktor digitalnih medija na King 5 TV-u i autor nekoliko knjiga. O promjenama koje je digitalno doba donijelo, što još donosi i o knjizi koju piše, u intervjuu koji slijedi…

Trebaju li danas svi novinari biti educirani da budu digitalno pismeni?

MB – Definitivno. Bez obzira objavljujete li svoje radove digitalno ili ne, morate moći komunicirati i imati odnos sa online zajednicom. To je sada naprosto stvar razvoja svojih izvora i poznavanja svoje publike.

Što bi trebalo biti uključeno u svaki program novinarstva da bi studenti bili spremni za preživljavanje i uspjeh u digitalnom dobu?

MB – Digitalno izdavaštvo je esencijalna stvar da bi studenti naučili o neposrednoj, interaktivnoj i suradničkoj prirodi novinarstva danas. Neki eksperimentalni curriculum koji potiče inovaciju i poduzetništvo definitivno bi bio plus.

Što će se bitno za novinarstvo dogoditi u sljedećih 5 godina? Možete li predvidjeti neke trendove?

MB – Volio bi da mogu znati što je sljedeće. Prije pet godina nismo imali društvene medije koji su dominirali medijskom kulturom i toliko utjecali na novinarstvo. Za pet godina vjerujem da će sve biti još mobilnije i međusobno povezanije nego danas. Sadržaj će i dalje biti važan, iskreno se nadam. Ljudi će dobijati vijesti i informacije iz još različitijih izvora i kanala, a linija između vijesti, informacija i zajednice će biti još slabije definirana nego danas.

Upravo završavate svoju novu knjigu “Newstopia”.

MB – To je još uvijek radni naslov. Prije svega, to je knjiga o poduzetničkom novinarstvu. Pokriva pojavu novinarskih start up-ova u zadnjih nekoliko godina i nudi vrlo praktične savjete kako lansirati svoj medijski start up.

Markova prva knjiga „Journalism 2.0: How to Survive and Thrive -  A digital literacy guide for the information age“ dostupna je za download.

LEKCIJA 14: Kako postati leader?

MEET…Jill Geisler

Volim ljude s kojima sjednem na ručak prvi puta u životu i odmah osjećam kao da ih znam godinama. Jill je takva. U isto vrijeme vrlo draga i vrlo impresivna. Jill Geisler je nakon vrlo uspješne dugogodišnje karijere novinarke i urednice postala predavač leadershipa i menadžmenta na Poynter institutu.

Koliko su u medijskim organizacijama važni leaderi na korporativnoj i uredničkoj razini? Koliko su te razine različite i koliko trebaju biti usklađene?

JG – Na našim seminarima na Poynteru polaznicima definiram razliku između leadera i menadžera ovako: od zaposlenika se zahtijeva da slijede menadžere, ali oni sami biraju da slijede leadere.

To znači da leaderi postoje na svim razinama u organizaciji. Oni inspiriraju povjerenjem i smjelošću kroz svoju viziju, vrijednosti i znanje – i sposobnost da svo troje efikasno komuniciraju. I korporativni i urednički leaderi moraju razumijeti važnost strateškog promišljanja. To može biti lakše za one na korporativnom nego one na uredničkom nivou. Zašto? Jer novinari koji se popnu na menadžerske odnosno uredničke razine rijetko kada izgube ljubav prema dnevnom proizvodu. Oni instinktivno pokušavaju napraviti sve za najbolju objavu tog dana. Ono što moraju naučiti je kako sagraditi tim koji je toliko jak da je operativno savršen, pa se urednik može odmaknuti korak od svakodnevnog i gledati u budućnost.

Pišete knjigu „What Great Bosses Know“. Koje su najvažnije stvari koje bi medijski šefovi trebali znati?

JG – Jako sam uzbuđena što pišem tu knjigu koja će biti za sve šefove, ne samo one iz medijskih organizacija. Shvatili smo koliko su menadžeri gladni praktičnih savjeta baziranih na istraživanjima kada smo na iTunese 2010. stavili naš podcast  What Great Bosses Know . Prema podacima iz Applea imali smo više od 3 milijuna downloada, a ja svakodnevno dobijam komentare iz cijelog svijeta. Oni žele, a i trebaju razumijeti teme vezane uz motivaciju, donošenje odluka, preuzimanje rizika, komunikaciju, inovaciju, suradnju i rješavanje sukoba. Za specifičnije savjete uputim ih na kolumnu koja je izrazito posjećena i dijeljena – Ten Things Great Bosses Know.

Što je vas napravilo dobrim leaderom?

JG – Moja filozofija bi bila: Svatko tko vam kaže da je on ili ona genijalan leader, vjerovatno nije. Ako vam ta osoba kaže da teži tom cilju, e to je onda druga stvar. Uvijek sam se nadala biti osoba koju će ljudi odabrati da slijede. Vjerovali ili ne, ja sam svoje prvo menadžersko iskustvo imala sa 16 godina kada su mi dali da budem odgovorna za franšizu dućana sa slatkišima u kojoj sam radila kao prodavačica. Već u toj nježnoj dobi sam naučila da je odgovornost vrlo zahtjevna, da autoritet trebam graditi polako i strpljivo i da moj uspjeh ovisi o zadovoljnim kupcima i kolegama. Kada sam imala 27 godina, na TV stanici gdje sam radila kao reporter i voditeljica promovirana sam u direktoricu vijesti. To je bilo 1978. godine kada nije bilo ubičajeno da žene imaju takve pozicije u medijima. Bio mi je užitak graditi kulturu redakcije koja je naglašavala etičnost i poduzetnost, gdje su ljudi mogli graditi svoje karijere i život. Vjerovala sam tada – a vjerujem i sada – da je smijeh na radnom mjestu važna stvar posebno kada su standardi i razina stresa visoki. Zajedno smo stvarali brojne odlične novinarske uratke – ali samo vam moji zaposlenici mogu reći da li sam bila leader.

Upoznajte Jill i saznajte kako vam „quick win“  može pomoći da se pozicionirate na novom poslu.

LEKCIJA 10: TKO JE Nelson Poynter?

Standardi vlasništva

Nelson Poynter svoju je prvu priču objavio kada je imao samo 11 godina. Tada je već nekoliko godina radio u izdavačkom businessu svog oca. Gotovo sve 74 godine koliko je živio bio je vezan uz novinarstvo i izdavaštvo. St. Petersburg Times pod njegovim je vlasništvom postala moćna novina i tvrtka vrijedna stotine milijuna dolara. Kada je 1978. godine umro, ostavio je tvrtku neprofitnoj obrazovnoj instituciji za novinare koju je ranije osnovao – Poynter Institutu. Komentirajući svoju oporuku, reče zašto da sve te silne novce i novine ostavi potomcima kad svoje praunuke neće ni upoznati, a možda mu se ne bi ni svidjeli. Nije poanta da on nije volio svoju obitelj. Poanta je da je Nelson Poynter strastveno vjerovao da novine i mediji moraju služiti općem dobru i razvoju demokracije.

U to ime 1947. objavio je i „standarde vlasništva“ koji glase:

This is a guide for my heirs, trustees, executors,advisors who have any responsibilities in disposing of any of my newspsper properties and equities. These standards  shall be used as a yardstick in choosing the purchaser of The St. Petersburg Times, or any other properties which I own. A fair and equitable price must be realized from my properties but my executors shall be under no obligation to sell my interests to the highest bidder, but they may accept any offer from any bidder for any amount deemed by them to be acceptable in view of the following:

1. Ownership or participation in ownership of a publication or broadcasting property is a sacred trust and a great privilege.

2. Any publication or broadcasting property has unusual obligations to the community in which it operates, and any new owner must be sensitive to this.

3. The owners of a publication or broadcasting station cannot compromise with the integrity of the news and information that is sold or given to the public.

4. A publication or broadcasting station must be aggressive in its service to the community, and not wait to be prodded into rendering that service. A publisher or broadcaster must share the zeal and enthusiasm for what is new each day. He does not belong as an owner unless he has such enthusiasm…

Možda bi bilo dobro da su Nelsonovi standardi zakonske odredbe za vlasnike medija…

LEKCIJA 4: Kako brinuti o novinarstvu i demokraciji?

Poynter

The Poynter Institute is a school dedicated to teaching and inspiring journalists and media leaders. It promotes excellence and integrity in the practice of craft and in the practical leadership of successful businesses. It stands for a journalism that informs citizens and enlightens public discourse. It carries forward Nelson Poynter’s belief in the value of independent journalism.“ Kaže misija Poynter Institute-a. (MM studenti, molim koristiti kao inspiraciju za projekte!)

Poynter Institute osnovao je 1975. Nelson Poynter. Kao vlasnik St Petersburg Timesa odlučio je zaradu od izrazito profitabilne izdavačke djelatnosti pretočiti u još nešto društveno korisno – obrazovanje novinara. Danas je institut jedna od najcjenjenijih organizacija za obrazovanje novinara, medijskih djelatnika i predavača novinarstva na svijetu. Viziju koju je imao – dati podršku razvoju novinarstva u interesu razvoja demokracije – danas slijede brojni medijski stručnjaci koji rade na Poynter Institutu.

U međuvremenu razvoj tehnologije omogućio je da njihovi programi budu globalno dostupni pa izvolite…

http://www.newsu.org/