LEKCIJA 32: Što je kvalitetno novinarstvo ?

And the Pulitzer  goes to….

Pravila Pulitzerove nagrade osuvremenjena su po pitanju formata za koje će se dodijeljivati. U 94 godine svoga postojanja ova je nagrada bila primarno fokusirana na radove u tiskanim medijima. Od ove godine pravila za čak 12 od 14 kategorija promijenjena su pa sada eksplicitno navode da prijavljeni radovi mogu koristiti „any available journalistic tool, including text reporting, videos, databases, multimedia or interactive presentations or any combination of those formats.“  Ova promjena na neki je način priznanje kreativnosti i razvoju novinarstva u digitalnom dobu. Riječima članova Pulitzer odbora za ovu godinu Davida M. Kennedya, profesora sa Stanforda i Amande Bennett, izvršne urednice Bloomberg News-a:  ”These changes help ensure that in the multimedia age, the Pulitzer Prizes will continue to recognize the very best journalism in all formats.”

Te promjene reflektiraju se i u nagradama koje su danas dodijeljene na sveučilištu Columbia u New Yorku. Nagrada za National Reporting  tako je otišla web stranici ProPublica i seriji priča i infografika  koje su razotkrile upitne prakse na Wall Streetu koje su doprinijele ekonomskom meltdownu u SAD-u. Među ovogodišnjim dobitnicima, u kategoriji Explanatory Reporting, su i Mark Johnson, Kathleen Gallagher, Gary Porter, Lou Saldivar and Alison Sherwood iz Milwaukee Journal Sentinela koji su nagradu osvojili za seriju priča, grafika, video priloga i fotografija o epskom pokušaju da se genetska tehnologija iskoristi za pomoć četverogodišnjem dječaku koji boluje od misteriozne bolesti.

Svaki dobitnik Pulitzerove nagrade, pa tako i ovogodišnji laureati dokaz su da je kvalitetno novinarstvo bitno, cijenjeno i zamijećeno i da je priča i način na koji je ispričana a ne platforma na kojoj je ispričana ono što je bitno.

LEKCIJA 24: Što spasiti i kako?

Neprofitno novinarstvo

Zadnjih su godina teme vezane uz novinarstvo a apokaliptičnog predznaka – od Economistovog „Who killed the newspaper?“ iz 2006. do danas – postale gotovo svakodnevna stvar. Skratiti ću traktat na temu “novinarstvo je nužno želimo li živjeti u informiranom, demokratskom društvu“ i postaviti pitanje: “Trebamo li od propasti, smrti, nestajanja i drugih apokaliptičnih scenarija spašavati medijske organizacije ili novinarstvo?“ Jer to nije isto.
Tradicionalne medijske organizacije spotiču se na digitalnim platformama, gube u društvenim mrežama, pokušavaju prilagoditi svoje poslovne modele promjenama na tržištu i novim navikama potrošača… U olujama koje bjesne izdavači su preko ruba palube bacili istraživačke novinare, lektore, stručnjake za neka “nevažna“ područja poput znanosti i religije, sve u nadi da će tako lakše preživjeti i dočekati kraj oluje. Ali neće. Živimo u nemirnim, potresnim vremenima u kojima ne trebamo gledati prognozu da bi saznali da nas sutra opet čekaju promjene. Promjene su danas dio svakodnevnice svake medijske i brojnih drugih organizacija. Tema spašavanja novinarstva ne treba biti fokusirana samo na spašavanje tradicionalnih medijskih organizacija, čak ni na spašavanje tradicionalnih novinarskih formi, već na činjenicu da je izazov (kao što kažu u Knight fondaciji) “creating, strengthening and protecting informed communities and local information ecosystems, of which journalism is a necessary component.“

I tu se onda, unatrag nekoliko godina, na američkoj medijskoj sceni pojavljuje neprofitan model za medijske organizacije koji im dozvoljava da svoju novinarsku misiju ispunjavaju bez kompetitivne potrebe za profitom. Takve se organizacije financiraju od donatora i fondacija. Evo četiri primjera:

ProPublica

Kalifornijski filantropi Herbert M. i Marion O. Sandler su 2008. osnovali ProPublicu i obvezali se da će barem sljedeće tri godine u nju uložiti 10 milijuna dolara godišnje. Misija: “To expose abuses of power and betrayals of the public trust by government, business, and other institutions, using the moral force of investigative journalism to spur reform through the sustained spotlighting of wrongdoing.“ (U rubrici O nama stoji sve najosnovnije o ciljevima, procesima i financiranju jedne neprofitne istraživačke news operacije). Sakupili su stvarno impresivan tim – bivšeg izvršnog urednika Wall Street Journala Paul E. Steigera kao glavnog urednika i Stephena Engelberga, bivšeg istraživačkog urednika New York Timesa, kao izvršnog urednika. 2010. godine, ProPublica je osvojila Pulitzerovu nagradu za istraživačko novinarstvo – impresivna ekipa se isplatila.  Kritičari ove medijske operacije se pitaju “Što je na agendi  Sandlerovih?“, no njih dvoje tvrde kako nemaju nikakav utjecaj na sadržaj koji se objavljuje, iako je Herbert predsjednik Upravnog vijeća.

I-News

I-News je sasvim drugačiji primjer. Laura Frank, izvršna direktorica I-Newsa i njezin tim dugogodišnji su medijski profesionalci. I-News su za Rocky Mountain regiju osnovali kao “a not-for-profit corporation developing as a very small team of highly-skilled, highly-efficient reporters with proven investigative skills.“ O sebi kažu: “Our focus is high-impact, investigative journalism with an emphasis on data analysis, statistical analysis, data visualization and public records research. These are skills most newsrooms currently lack. However, these are skills that are urgently needed to produce public-interest journalism. The I-News reports are distributed to a state-wide audience through the print, broadcast, online and mobile platforms of public television, public radio, newspapers, and ethnic media.“ I ono što je možda bitno i za tradicionalne medijske organizacije – neprofitne news organizacije nisu konkurencija. Kao što I-Newsovci kažu: “ I-News does not take audience away from existing media. Instead, it leverages those audiences and the special skills of the I-News team to deliver more investigative reporting to more citizens than ever before.“ Možda su upravo takva partnerstva put do neke bolje budućnosti i novinarstva i medijskih organizacija…

 

U ranijim sam postovima pisala o MinnPost-u,  neprofitnoj news organizaciji iz Minnesote i  razgovarala sa Mark Katchesom, izvršnim urednikom California Watch- a, neprofitnog projekta iz Kalifornije.

Jedna bitna lekcija iz američkog businessa je ona o važnosti i jačini network organizacija. The Investigative News Network “is dedicated to helping our member non-profit news organizations produce and distribute stories with the highest impact possible, and to become sustainable businesses. We are a consortium of high quality, award-winning watchdog journalistic organizations serving the public interest to benefit our free society. We aim to provide premier support for our members, by maximizing revenue streams for sustainability, incubating and fostering new non-profit newsrooms, providing opportunities for editorial collaboration and creating distribution channels to reach the widest audience possible.“ Njihove članove danas čini 51 neprofitna, nepristrana news organizacija u SAD-u, Portoriku i Kanadi.

Dodatne informacije:
Prošle je godine Knight fondacija objavila “Seeking Sustainability: Nonprofit News Roundtable“, izvještaj sa okruglog stola održanog u Austinu u Teksasu u travnju 2010. godine.

LEKCIJA 22: Kako do Pulitzera?

MEET… Mark Katches

Mark je za sada najbliže što sam prišla Pulitzerovoj nagradi. Pulitzerova nagrada i priče koje je dobiju fasciniraju me i vesele jer daju dignitet, naglašavaju stvarnu vrijednost, podsjećaju na društvenu važnost novinarstva. Mark to radi svaki dan, danas kao izvršni urednik California Watcha i predavač na Stanfordu i Berkeleyu. Dok je vodio istraživačke timove u Milwaukee Journal Sentinelu i Orange County Registeru bio je urednik priča koje su osvojile Pulitzera 2008. i 2010. godine, a to su samo neke od nagrada koje se vežu uz njegov rad. Uz svoj novinarsko-istraživački rad, Mark se najviše ponosi svojim korijenima – baka i djed su mu iz Splita…

California Watch je neprofitna news organizacija. Što to točno znači? Kako vas to razlikuje u uredničkom i poslovnom smislu od tradicionalnih medijskih organizacija?

MK - U ovom trenutku smo neprofitna organizacija jer se oslanjamo na prihode od fondacija. Financiramo se i iz drugih izvora, jednim manjim dijelom od prodaje oglasnog prostora. Znači, za razliku od većine redakcija koje se financiraju prodajom oglasnog prostora i naklade, mi se financiramo brojnim velikim prilozima fondacija. Naši investitori nemaju direktnu vezu sa našom operacijom. Mi priče stvaramo nezavisno, bez vanjskih utjecaja. Na mnogo načina, rad u neprofitnoj redakciji ne razlikuje se bitno od onog u bilo kojoj drugoj redakciji. Prikupljanje informacija, uređivanje, provjera i produkcijski proces isti su kao i u drugim redakcijama koje sam vodio. Najveća razlika je u tome što mi proizvodimo za druge news organizacije. Naš distribucijski model je unikatan. Na mnogo načina smo izolirani, fokusirani na jednu misiju – da proizvodimo istraživačke priče.

U siječnju ste lansirali The California Watch Media Network. O čemu je riječ?

MK – The California Watch Media Network je grupa tisak i video partnera koja od California Watcha uzima određenu količinu priča. Te organizacije plaćaju za naš sadržaj. Cijena koju plaćaju ovisi o njihovoj veličini. Mreža tih partnera omogućuje i da više nas radi na jednoj priči, a to onda našim klijentima, partnerima smanjuje cijenu koju plaćaju za priču. Oni koji su van mreže taj isti sadržaj skuplje plaćaju. U principu je to novi način pakiranja sadržaja za news organizacije u pretplatnički model koji omogućuje i nove načine zajedničke suradnje.

Bili ste urednik nekolicine projekata koji su osvojili Pulitzerovu nagradu. Što čini neku priču Pulitzer materijalom?

MK – To je odlično pitanje. Nije uvijek lako to definirati. Neke priče jasno ispunjavaju te neke kriterije, a neke i ne. Ali osnovne karakteristike bi bile:

-         mora biti na neki način revolucionarna, dobro napisana i sveobuhvatna

-         mora biti inovativna i pedantna

-         mora biti jasna i stvoriti vezu sa čitateljima – obično uz pomoć žrtava i negativaca jer to izaziva snažne reakcije. Ako to nedostaje, onda će vjerojatno izostati odnos sa čitateljem

-         mora pozivati na odgovornost

-         mora biti dovoljno moćna da utječe na neke promjene, stvori neki mjerljivi utjecaj

-         najbolje priče moraju biti hrabre – da bi bile ispričane, treba savladati ozbiljne prepreke i izazove

Predajete na novinarskom studiju na Berkeleyu. Što smatrate da su tri najbitnije stvari koje studenti moraju naučiti o istraživačkom novinarstvu?

MK – Smatram da ima puno više od tri stvari koje bi trebali naučiti. Ali ako moram odabrati tri, neka budu ove:

1.      Morate znati kako sagraditi slučaj. Najbolje istraživačke priče pedantno prikupljaju dokaze i prikazuju ih čitateljima na neodoljiv način, tako da čitatelje uvjerite svojim otkrićima. Morate naći vrlo strateški i logičan pristup priči.

2.      Budite transparentni. Budite pošteni, iskreni i otvoreni prema svojim izvorima i čitateljima.

3.      Nemojte čekati do samog kraja da se suočite sa predmetom svog istraživanja. Otvorite dijalog što prije tijekom istraživanja jer to može obogatiti vaše izvještavanje.